Veliki pozdrav dragi \u010ditaoci, va\u0161 online babuka je nazad sa novom hit kolumnom. U\u0161li smo lagano u peti mjesec koji je meni posebno drag. Ne samo zato \u0161to sam ro\u0111en u maju, ve\u0107 zato \u0161to je u ovom mjesecu zapo\u010dela i moja profesionalna muzi\u010dka karijera. Kao \u0161to ste vjerovatno upratili, ovog maja se bilje\u017ei dvadeseti jubilej od mog prvog albuma. Tim povodom organizujemo moju prvu samostalnu izlo\u017ebu koja \u0107e detaljno prikazati kako je izgledalo moje hip hop odrastanje, a objavili smo i pjesmu \u201cChapters\u201d koja opisuje nastanak mog prvijenca. Kontam da nije ba\u0161 pametno i dobro biti previ\u0161e nostalgi\u010dan, razmi\u0161ljati o pro\u0161losti i kako je prije sve bilo bolje, ali ovaj veliki jubilej zaslu\u017euje da se malo vratimo \u201cback in the day\u2019s\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Danas je \u0161tampa CD-ova skoro pa izumrla, i samo najtvr\u0111i kolekcionari kupuju muziku u tom formatu. Ali 2005. kada sam objavio svoj prvi album, dr\u017eati taj komad plastike u ruci je bilo kao dobiti medalju ili di\u0107i pobjedni\u010dki pehar. Svi mladi muzi\u010dari ma\u0161taju o prelasku iz jednog demo u afirmisanog izvo\u0111a\u010da, a imati ugovor u izdava\u010dkoj ku\u0107i i dr\u017eati u ruci svoj prvi oficijelni album je veliki milestone. To naravno nije zna\u010dilo da sam preko no\u0107i postao bogat i slavan, ali ja sam to vidio kao ulazak u prvu ligu.<\/p>\n\n\n\n
\u010culi ste mo\u017eda za izjavu da se samo prvi album pi\u0161e cijeli \u017eivot, dok za drugi ima\u0161 samo par mjeseci\u2026 i fakat jeste tako. Skoro sve te pjesme koje su se nakupile kroz tinejd\u017eerske godine su zavr\u0161ile na prvom albumu, dok drugom albumu \u010dovjek pristupa vi\u0161e poslovno. Svaki novi ulazak u studio nije vi\u0161e toliko stra\u0161an i nema one treme kao na po\u010detku. Odjednom se pojave sumnje u to \u0161to radi\u0161, \u0161to na prvom albumu nije bilo jer si tada mislio da je svaki tekst bomba i svaka pjesma hit. To dovodi do kalkulacija i overthinkinga, a pjesmama oduzme onaj buntovni\u010dki za\u010din. Pjesme se nekada toliko dora\u0111uju i ispravljaju da na kraju izgube poentu i smisao. Nau\u010di\u0161 da je ona prva verzija ipak bolja. He\u0161teg Izgubljeni snovi.<\/p>\n\n\n\n
U po\u010detku je sve zanimljivo i miri\u0161e kao novo auto. Daje\u0161 intervjue, nastupi, slu\u0161aoci te hvale i polahko po\u010dinje\u0161 da zara\u0111uje\u0161 lovu. Kupi\u0161 staroj novi mobitel, uleti\u0161 para za re\u017eije i osje\u0107a\u0161 se kao pravi mu\u0161karac. I kako koji album odmi\u010de, muzika se sve vi\u0161e pretvara u posao i \u201cmoranje\u201d, a sve je manje ljubav iz djetinjstva. Danas kada me novinari pitaju o nekim najdra\u017eim trenucima, moje misli automatski lete u te prve dane: kada nije bilo para, kada se spavalo kod jarana na kau\u010du, kada smo svi \u201c\u0111uture\u201d i\u0161li na festivale, crtali i repali. Sjeti\u0161 se putovanja kada su Horu zamalo vratili sa granice, kada je nas dvadeset kod Somera u stanu snimalo Puls podzemlja, kada smo na koncertu u Doboju pu\u0161tali beatove sa PlayStation-a, i kada su Edu i mene u Tuzli uhapsili zbog grafita. Nikada se ne sjetim nekog fancy restorana, skupog hotela sa bazenom ili saunom. Uvijek je podrum, ulica i ofucani backstage. I to je dobro tako, jer \u0111e \u0107e reper u saunu, nije to za nas!<\/p>\n\n\n\n